Pokoja besida...

subota, 05.03.2011.

Kako zaljeciti ranjenu dusu?

U ovoj svakodnevici često čujemo da je čovjek duševno slomljen, mozda bi bilo bolje da polomi sva rebra nego dušu, ali očito nebo ima plan svoje kazne da je bolje uzeti dušu iz grudi nego osakatiti nekome tijelo... čini mi se kao bolja kazna... Zašto sam tako okrutna? Pa jednostavno iz prostog razloga što u ovom vrlo besćutnom i snobističkom vremenu samo osjećam i samo slušam očajne vapaje iz "duševnih zvučnika" gotovo svakoga čovjeka da je prazan, da je izgubljen, da je povrijeđen, da je izgubljen, etc.,etc. Nekako mi se samo po sebi nameće pitanje, ako svi ljudi izgovaraju gotovo klonirano iste fraze pa tko je zaslužan za takvo naše kolektivno stanje? Ako sam ja povrijeđena i duša mi je slomljena, ako si ti slomljen jer ti je duša povrijeđena, ako je onaj tamo i ona ondje u istom stanju, voljela bih znati odgovor tko to nama radi? Vanzemaljci dok spavamo? Nevidljivi zločesti duhovi? Ili je pak istina da čovjek uništava čovjeka ali to sam sebi ne želi priznati?! A takvim činom u biti i u suštini uništava samo samoga sebe. Ne može mi nitko kazati kako mu je irelevantno da li hoće ili neće primiti lijepu riječ, pa makar to bilo i od prodavačice u supermarketu a kamoli poznatih i znanih ljudi.... no... da bi se nešto primilo tada se mora i od sebe pružiti a te jednadžbe naprosto više nema.... Svi bi htjeli nešto dobiti a jako malo ili ništa pružiti drugome, već naprotiv oduzeti što je više moguće, ali ne više materijalna dobra jer ona više nisu uopće in zato što je ljudska duša došla u jednu toliko izopaćenu dimenziju da joj je poput vampira potrebno doslovno se nahraniti nesrećom neke tuđe duše, osakatiti ju, zgnječiti što je moguće vise da se po mogućnosti nikada više niti ne oporavi. Svijet se vrti po tom pitanju u krug jer svaki duševno udareni čovjek više ne vjeruje niti samome sebi a kamoli nekome drugome te se jednostavno transformira u neki psiholoski profil da drugome nanosi bol kako mu taj isti ne bi donio takvo zlo u njegovu nutrinu... to zasigurno nije sa Božje strane, kako bi rekli naši stari ljudi, ali naša realnost je nešto sasvim drugo od one u kojoj su disali naši preci, kada se uživalo u duhovnom ozračju večeri, dok bi vani fijukala bura, dok bi unutra vatra pucketala, a skromnu sobicu ispunjavali dječji osmjesi i razgovori odraslih u opuštenoj i čvrstoj obiteljskoj sponi nakon napornog i trudnog rada koji bi ostao iza njih... Ne možemo si lagati i ne priznati da u ovom modernom svijetu ne žudimo, negdje u dubini sebe, za takvim iskonskim i visoko vrijednim izvorima duhovne sreće i zadovoljstva koje može donijeti iskreni odnos sa svojom vrstom - sa ljudima.

- 20:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Lagani ulazak u maraton borbe protiv celulita

Kod žena je uglavnom uobičajen stav prema svojim manama kako će ih poćeti rješavati od ponedjeljka, samo kojeg.... to rijetko koja zna odgovoriti u trenutku dok si postavlja taj vremenski termin. U teretanu će kreniti u ponedjeljak, smanjiti će obroke od ponedjeljka, povesti će računa o svom estetsko - duševnom ali i fizičkom zdravlju glede svojih viška/manjka kilograma - i to sve od jednog ponedjeljka... Kako dolazi proljeće, pa nekako je ljeto već na vratima, barem psihološki, tako se i meni kao ženi počima javljati već pomalo paničan osjećaj da ću uskoro morati otići na plažu, a rijetke su one na kojima samo caruje kamen i pjesak, već su naprotiv prenapučene sa inim stanovnicima moga područja i nedaj ti Bože da netko od tih istih vidi moj - CELULIT! I u ovom trenutku mi se zasivi pred očima a mogu misliti kako bi izgledalo da ne uspijem korigirati taj svoj "problem" i da bude uočljiv pred drugima, a osobito znanim i poznatim "dobrim dušama" koje bi me klevetale uz jutarnju krafnu ili večernju čašicu vina. Ne bi im bilo bitno da li je ta kapljica vina fina, već koliko je ružan moj celulit. Svakog je proljeća na neki način "deja vu" jer uz sve postojeće već znane tehnike i načine smanjivanja celulita ipak se svake godine traga za nečim novim - čudotovornim. A čuda se kažu pametni ljudi događaju - samo - u njih treba vjerovati. Tako sam ja ovo proljeće "otkrila" kako jabučni ocat smanjuje sve vrste masnoća, od one u krvi pa do ove ispod kože. Nikakvo nije to novo otkriće ali za mene jeste jer to do sada nisam uopće bila znala. Čak mi nije niti bitno kakvo mi je stanje ti masnih stanica u krvi koliko mi je bitan pogled na moju "naranču" u ogledalu. Dokle smo ljudi moji došli... I tako ja odlučila da ću od - prošlog ponedjeljka - početi konzumirati jabučni ocat tri puta dnevno po 3 velike žlice u jednoj čaši vode. Ehhhh, ali tko bi nama ženama udovoljio jer nakon evo samo 5 dana ja vidno osjećam da mi je koža na tijelu, osobito na nogama suha kao kada se rukom prelazi preko fasade zgrade ili stare kuće. Zgrozila sam se!! Doslovno mi se koža počela smežuravati pa sada ne da je vidljiv celulit već i strije su postale poput starog izboranog hrasta!!! I možete li zamisliti u kakvom sam stanju svoga duha u takvom tijelu??!! U nikakvom, blago rečeno!! Ali... zašto se ja tako osjećam? Ne zato što sam ja samoj sebi toliko izričito ružna sa svojim celulitnim manama i ponekom strijom već što mi je taj vid kompleksa donijeo "u dotu" moj dragi koji me svaki dan pošteno podjebava da krenem na pilates, da počmem vježbati trbušne mišiće, da šetam, da ovo da ono i riječ po riječ pa slovo po slovo on je uspio od mene napraviti iskompleksiranu i frustriranu izgubljenu dušu koja uopće nije svjesna da svojim izgledom može zasjeniti i dosta djevojčica od 20 godina iako mi je tek 30 i neka. Kolika je zapravo moć utjecaja muškarca na nježnu dušu žene, očito to nismo niti svjesne. Odnosno, bez obzira što pametne stare žene kažu kako u kući žena drži 3 kantuna doma, ipak u njoj živi onaj iskonski ranjivi dio njenog genetskog koda na koji itekako utjeće muškarčeva sila, bilo da je tiha ili gruba. Poanta ženinog života nije taj nesretni celulit niti mjere njezinih oblina, poanta nije da svog čovjeka uvijek dočekate na vratima kao da ste sišle sa naslovnica naj žurnala, poanta nije u tome koliko će vaše mane drugi voljeti ili ih direktno izrugivati - poanta je koliko volite sebe! Jedine osobe koje su zaslužne vaše ljubavi su one koje vole vaše vrline ali obožavaju vaše mane na način da ih uopće niti ne primjećuju. Ali tko sam ja da dajem savjet, kada i sama imam problem sa tim :-) No uvijek je lakše savjetovati drugoga no samoga sebe...

- 13:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 04.03.2011.

Da li je drzavna subvencija kupovine novih stanova paravan za pokrivanje porijekla imovine investitora?

- 19:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zdravko Mamic kupuje stan od 5000 do 8500 eur po metru kvadratnom

- 19:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.